Home

05

Ako ste pročitali ove retke otvorena uma, možda ćete se zapitati na koji se način Teorija evolucije poklapa s biblijskim zapisima. Odgovor glasi: Ne poklapa se ni na koji način! Teorija evolucije nije kompatibilna s biblijskim tekstovima, već je potpuno suprotna svemu što je u njima izloženo. Ako je Teorija evolucije istinita i točna, onda Biblija laže. Pismo, naime, tvrdi kako se svaka životinja i biljka razmnožava i razvija prema svojoj vrsti, dok Teorija evolucije tvrdi suprotno. Biblija uči da postoje razlike između životinjskoga i ljudskoga tijela. Drugim riječima, čovjek nije samo još jedna životinja u evolucijskome lancu. Ja vjerujem u mikroevoluciju, varijacije unutar vrste (različite vrste pasa, konja, itd.). No, nema znanstvenih dokaza za makroevoluciju, odnosno za proces u kojem se jedna vrsta razvija u drugu. Uvjerenje da je čovjek evoluirao iz primata temelji se na makroevoluciji. Stalno nas uvjeravaju kako je evolucija grana znanosti, odnosno skup dokazanih činjenica. Bibliju, pak, pokušavaju prikazati kao zbirku mitova. No, premda vam to možda čudno zvuči, činjenica je da se evolucija temelji na mitovima, dok su biblijski zapisi i tvrdnje – dokazani. Teško vam je u to povjerovati? Nastavite čitati…

Profesor filozofije uvjeren
Govoreći o stvaranju svijeta, Derek Prince je izjavio: „Ja sam tako prostodušan, da vjerujem kako se stvaranje dogodilo baš onako kako je opisano u Bibliji. Devet sam godina bio profesor na najvećem britanskom sveučilištu (Cambridge). Visoko sam obrazovana osoba, s nekoliko sveučilišnih diploma i naslova. Smatram se intelektualno profinjenom osobom, ali ne mislim da me vjerovanje u biblijski zapis o stvaranju svijeta čini intelektualno inferiornom osobom.“
„Prije nego li sam povjerovao u Bibliju, proučio sam mnogo dokumenata i studija u kojima su znanstvenici pokušavali objasniti stvaranje ljudske rase. Ni jedno me objašnjenje nije zadovoljilo. Stoga sam počeo proučavati Bibliju kao profesionalni filozof, a ne kao vjernik. Rekao sam sebi: ‘Barem nije tako besmisleno kao neke teorije koje sam proučavao!’ Na svoje golemo iznenađenje, otkrio sam kako biblijski zapisi nude odgovore.“

Evolucija: činjenica ili bajka?
Čini se kako se uz evoluciju veže puno više pitanja, nego li odgovora. Uvjerenje da je svako stvorenje evoluiralo bez Stvoritelja, podiže brojna pitanja za „znanstvenu“ evoluciju. Uzmimo za primjer prvu pticu. Je li ona disala? Je li disala prije nego li je razvila pluća?
Kako se to zbilo? Zašto bi joj se razvila pluća ako je normalno živjela bez njih? Kako je ta ptica znala koji joj se organ mora razviti, ako njen mozak još nije bio razvijen? Je li imala usta? Kako se hranila prije nego li je razvila usta? Kamo su usta slala hranu prije nego što joj se razvio želudac? Ako nije jela (jer još nije imala usta), odakle joj snaga za letenje? Kako je vidjela što jede prije nego li su joj se razvile oči?
Evolucija je intelektualno samoubojstvo, sramota za znanost. Profesor Louis Bounoure, direktor ustanove Research National Center of Scientific Research, nedavno je izjavio: „Evolucija je bajka za odrasle. Ta teorija nije ničim pridonijela napretku znanosti. Beskorisna je!“
Michael Ruse je u svojoj knjizi Darwin’s Theory: An Exercise in Science napisao: „Sve veći broj znanstvenika, većinom evolucionista… govore kako Darwinova Teorija evolucije nije izvorna znanstvena teorija… Mnogi njeni osporavatelji slove za najveće znanstvene autoritete današnjice.“
Dr. T. N. Tahmisian (član Komisije za atomsku energiju) rekao je: „Znanstvenici, koji promiču Teoriju evolucije, velike su varalice. Priča, koju pričaju, vjerojatno je najveća prijevara koju je čovjek ikada smislio.“
“Britanski novinar i filozof Malcolm Muggeridge je rekao: „Uvjeren sam da će Teorija evolucije uskoro biti jedna od najvećih šala u povijesnim knjigama. Budući će se naraštaji čuditi i pitati kako su ljudi mogli tako lakovjerno prihvaćati tako neuvjerljivu pretpostavku.“

Razvoj Teorije evolucije
Pogledajmo kako se Teorija evolucije razvijala. Charles Dawson, britanski odvjetnik i amaterski geolog objavio je 1912. kako je otkrio dio ljudske lubanje i majmunolike čeljusti u šljunčanoj jami blizu grada Piltdowna u Engleskoj… Stručnjaci su ubrzo objavili kako je Piltdownski čovjek star između tristo tisuća i milijun godina. To su otkriće proglasili evolucijskim otkrićem stoljeća. Darwinova izgubljena karika bila je pronađena… Barem se tako činilo idućih četrdesetak godina. No, početkom pedesetih godina znanstvenici su počeli sumnjati u ta vjerovanja. Godine 1953. sumnje su utrle put do skandala. Otkriveno je kako je slučaj Piltdownskoga čovjeka jedna velika prijevara. Provjere, provedene pomoću radioaktivnog ugljika, pokazale su da je lubanja pripadala šesto godina staroj ženi, a čeljust 500 godina starom orangutanu iz istočnih Anda“ (Our Times: The Illustrated History of the 20th Century).
Prijevara s Piltdownskim čovjekom nije izoliran slučaj. Uzmimo, na primjer, slučaj Čovjeka iz Nebraske. Na osnovu jednoga zuba nacrtane su rekonstrukcije glave i tijela muške osobe. Kasnije je otkriveno da je zub pripadao izumrloj vrsti svinje. „Otkriće“ Čovjeka iz Jave (početkom 20. stoljeća) nije bilo ništa manje sramotno. Nizozemski liječnik E. Dubois pronašao je jednu kalotu, jednu bedrenu kost i dva zuba u Trinilu na javi. Ostatak tijela oblikovali su maštoviti pariški kipari.
Javnosti je objašnjeno kako se Čovjek iz Jave tijekom evolucije razvio u prijelazni oblik između majmuna i čovjeka. Kasnije su najveći autoriteti odbacili to otkriće, a sam Dubois priznao je kako je lubanja pripadala nekom gibonu. Čovjek iz Heidelberga je izrastao iz vilične kosti, velikoga dijela brade i nekoliko zubi. Većina znanstvenika odbacuje viličnu kost, jer je identična kosti modernoga čovjeka. Neki, pak, znanstvenici vjeruju kako je star 250.000 godina. Do tog su podataka došli pomoću radioaktivnog ugljika. No, časopis Time je 11. lipnja 1990. objavio članak pod nazivom Geolozi tvrde kako metoda određivanja starosti ugljikom nije pouzdana. Dokaze o evoluciji nemojte tražite u neandertalcu! Potvrđeno je kako je njegova lubanja ljudska, ne majmunska. Za pognuti položaj njegova tijela kriva je bolest. On je govorio, bio je religiozan i bavio se umjetnošću.“
Dr. Colin Patterson je viši paleontolog u muzeju British Museum of Natural History. On je u svom govoru, održanom 1981. g., obrazložio svoje anti-evolucijsko stajalište, rekavši:
„Jednoga sam jutra ustao i shvatio kako nakon dvadeset godina rada na ovom području ne znam ništa o njemu. Spoznaja, da sam tako dugo vjerovao lažima, šokirala me. Pristupio sam mnogim ljudima s jednim jedinim pitanje: ‘Možete li mi reći jednu jedinu istinu o evoluciji?’ To sam pitanje postavio i zaposlenicima muzeja Field Museum of Natural History, ali je jedini odgovor koji sam dobio bio – tajac. Tišina. Zatim sam isto upitao i predavače evolucijske morfologije na sveučilištu University of Chicago. Bili su poznati evolucionisti, ali sam ponovno naišao na – tišinu. Naposljetku je jedna osoba rekla: ‘Ja znam jedno: Teoriju evolucije bi trebalo izbaciti iz škola!’“

Religija Evolucije
Ako ne postoji dokaz za evoluciju, zašto se teorija promiče s takvom gorljivošću? Sir Arthur Keith, koji je napisao uvod za knjigu Podrijetlo vrsta (100. izdanje) priznao je: „Evolucija je nedokazana i nedokaziva. Vjerujemo u nju zato što joj je jedina alternativa inteligentno stvaranje, a to je nezamislivo.“
H. S. Lipson, profesor fizike na britanskom sveučilištu University of Manchester rekao je: „Evolucija je prerasla u svojevrsnu znanstvenu religiju. Prihvatili su ju gotovo svi znanstvenici, a mnogi su voljni ‘prilagoditi’ svoja uvjerenja kako ne bi plovili protiv struje.“
Profesor Lipson je u pravu. Evolucija je religija. Pogledajmo kako ljudi postaju vjernici. Netko podijeli svoju vjeru u evoluciju s nevjernikom te on s vremenom počne vjerovati u ono što je čuo. Nije se morao pokajati za svoje grijehe. Samo se trebao odreći onih maglovitih spoznaja koje je imao o biblijskom stvaranju čovjeka. Znam da se neki čude mormonima i njihovoj naivnoj vjeri u zlatne ploče, ali evolucionisti su podjednako lakovjerni. Oni vjeruju bez tračka dokaza. Njihova se vjera ne temelji na zlatnim pločama, već na karici koja nedostaje. Nitko ne posjeduje tu kariku, ali evolucionisti vjeruju kako ona negdje postoji.
Odbacivanje biblijskoga zapisa o stvaranju mogli bismo s pravom nazvati genocidom, jer iskorjenjuje svrhu čovjekova postojanja i ostavlja cijele naraštaje bez otkrivenja o postanku ljudskoga roda. To otvara vrata mnogobrojnim teorijama koje poput iskonske sluzi izlaze iz umova onih koji ne poznaju Boga. Taj je intelektualni genocid dao bezbožnicima priliku da neko vrijeme puštaju mašti na volju, izmišljajući besmislene teorije o postanku ljudskoga roda. Oni nagađaju – služe se izrazima, svojstvenim onima koji besciljno lutaju bespućima sekularne filozofije.
Za razliku od njihovih tvrdnji i publikacija, biblijski zapisi sadrže samo istinu i sigurnost. Oni nam donose činjenice i otkrivaju svrhu ljudskoga postojanja. Tamo, gdje svijetlo otkrivenja o Postanku rasvijetli put, tama laži i ispraznosti nestaje pred našim očima.

Nepromjenljiva Biblija i promjenljiva znanost
U kolovozu 1999. američka televizijska mreža NBC objavila je vijest o „značajnom“ otkriću u Australiji. Časopis The Journal of Science izvijestio je kako su pronašli dokaz da je prije 2,7 milijardi godina bilo života na zemlji. Do tog se trenutka vjerovalo kako je život na zemlji počeo prije milijardu godina. Znanstvenici su priznali kako pogriješili kod prvotne procjene (zabunili su se jednu milijardu godina). Bili su uvjereni kako su konačno spoznali pravu istinu… Međutim, novo je otkriće uništilo tu spoznaju.
U listopadu 1999. godine televizijska mreža CBS izvijestila je kako su u Aziji pronađene kosti nepoznate životinje koja bi mogla biti stara oko 40 milijuna godina. To je otkriće promijenilo uvjerenja znanstvenika o mjestu prvog očitovanja života. Naime, do tada se vjerovalo kako su primati evoluirali u Africi. Sada su znanstvenici počeli vjerovati kako čovjekovi preci možda potječu iz Azije. To se uvjerenje zadržalo u znanstvenim krugovima… do sljedećeg otkrića.
Časopis USA Today je 21. 3. 2001. izvijestio: „Paleontolozi su otkrili novi kostur koji će vjerojatno prisiliti znanost da izmijeni, ako ne i izbaci, aktualne teorije o podrijetlu čovjeka.“ Reuters je izvijestio kako je otkriće ostavilo „znanstvenike zbunjenima“ te dodao: „Lucy možda ipak nije izravan ljudski predak.“
Charles Spurgeon je rekao: „Braćo, znanost nas poziva da okrenemo leđa staromodnim (kršćanskim) uvjerenjima naših otaca zbog navodnih znanstvenih otkrića. Što je znanost? To je metoda pomoću koje čovjek pokušava prikriti svoje neznanje. Tako ne bi trebalo biti, ali jest. U svojim teološkim postavkama, braćo, ne smijemo biti dogmatični, jer je to veliko zlo. No, znanstvenici misle kako je to dobro. Nas osuđuju kada odlučno izražavamo svoja uvjerenja, dok znanstvenici smiju odvažno tvrditi ono, što ne mogu dokazati. Čak zahtijevaju od nas da vjerujemo u to. Štoviše, tjeraju nas da prilagođavamo svoja uvjerenja prema promjenjivim učenjima tzv. znanstvenika. Kakva ludost!“
„Pohod znanosti na svijet ostavlja za sobom samo tragove eksplozivnih prijevara i odbačenih teorija. Znanstvenici, koje je javnost do jučer kovala u zvijezde, danas su posramljeni. Olupine pogrešnih pretpostavki leže svuda oko nas. Znanstvenike i učenjake nije teško locirati. Naime, kamo god odu, za sobom ostavljaju smeće pogrešnih pretpostavki i teorija koje poput polomljenih boca nagrđuju svijet u kojem živimo.“

Veliki prasak i Postanak
Možete li zamisliti eksploziju koja bi stvorila red? Stvaraju li terorističke bombe red? Naravno da ne. Ne stvara ga ni Veliki prasak. Veliki praskovi stvaraju kaos. Kako bi Veliki prasak mogao stvoriti ružu, stablo jabuke, ribu, zalazak sunca, godišnja doba, vrapce, polarne medvjede te tisuće ptica, od kojih svaka od njih ima oči, nos i usta? Pokušajte eksperimentirati. Ispraznite svoju garažu. Iznesite svaki komad metala, drveta, boje, gume i plastike. Pazite da ništa ne ostane u garaži. Ništa! Zaključajte ju i pustite da prođe 10 godina. Onda se vratite i pogledajte je li u garaži evoluirao Mercedes. Ako to ne upali, zaključajte ju na idućih 100 godina. Ma ne, bolje na 10.000 godina! Hm… teško je vjerovati da bi se nešto takvo moglo dogoditi. Ali… ipak postoji način za stvaranje slijepe vjere u evolucijski proces: ostavite garažu zaključanu i praznu 250 milijuna godina.

Karika koja nedostaje još uvijek nedostaje
Mogu li dinosauri letjeti? U studenom 1999. godine časopis National Geographis Society objavio je članak u kojem su neki znanstvenici tvrdili kako je pronađen fosil, famozna „karika koja nedostaje“ između ptica i dinosaura. Fosil su nazvali Archaeoraptor Liaoningensis, a tvrdilo se kako je izumro na sjeveroistoku Kine. Navodno je pronađen u Tusconu, Arizona. Izložili su ga na izložbi minerala i dragoga kamenja u Washingtonu, D.C. Oko 100.000 ljudi vidjeli su ga prije nego li je izložba zatvorena (17. siječnja). Milijuni su čitali o tome diljem svijeta. A onda se saznala istina. Nije se radilo o „karici koja nedostaje“ između dinosaura i ptice, već o spojenim dijelovima fosila različitih vrsta.
„Archaeoraptor nije bio prva ‘karika’ koja je pukla pri ozbiljnom pregledu stručnjaka. Godine 1912. u Engleskoj su pronađeni fosilni ostaci drevnog hominida za kojeg se odmah povjerovalo da je naš majmunoliki predak. Prijevara se otkrila tek nakon nekoliko desetaka godina“ (U.S. News & World Report, 14. veljače, 2000.).
„Sam Darwin je priznao da bi trebalo pronaći milijune ‘karika koje nedostaju’, odnosno prijelaznih životnih oblika u fosilnom stanju, kako bi se dokazala točnost njegove teorije. A ta teorija tvrdi da su sve vrste postupno evoluirale u nove vrste zahvaljujući slučajnim mutacijama. Premda su na potrage za fosilima tijekom posljednjih sto godina utrošene stotine milijuna dolara, znanstvenici nisu uspjeli pronaći ni jednu jedinu ‘kariku koja nedostaje’. A sami tvrde kako bi za potvrđivanje Teorije evolucije trebalo pronaći milijune takvih ‘karika’“ (Grant R. Jeffery, The Signature og God).
„Na fosilnim bi grobljima morali postojati prijelazni oblici, ali tamo nema ničega. Tu činjenicu ni jedan paleontolog ne može poreći. To je jednostavno tako! Darwinova teorija i fosilni zapis se međusobno pobijaju“ (David Berlinsky).
Časopis Time je u studenom 1977. objavio: “Znanstvenici priznaju kako se njihove najcjenjenije teorije temelje na sramotno malo fosilnih ostataka te da postoje ogromne rupe u fosilnom zapisu.“ G. K. Cherterton je s pravom izjavio: „Čini se kako evolucionisti znaju sve o karikama koje nedostaju – osim činjenice da one zbilja nedostaju.“

Datiranje ugljikom i fosilni zapis
Danas postoji barem šest različitih metoda datiranja. Odabir metode ovisi o starosti koja se pripisuje primjerku, jer svaka bi dala drugačiji rezultat.
„Na primjer, ako otkrivene kosti dinosaura sadržavaju ugljik, neće ih se datirati ugljikom, jer bi se dobila brojka od nekoliko tisuća godina. Stoga bi znanstvenici ovdje upotrijebili drugu metodu datiranja. Budući da rezultat ne bi odgovarao pretpostavljenoj starosti znanstvenici će koristiti drugu metodu datiranja, kako bi dobiveni rezultat bio što bliži pretpostavljenom. Svi radiometrički dobiveni rezultati, koji se ne podudaraju s pretpostavljenom starošću, odbacuju se kao nevažeći“ (dr. Kent Hovind).
„Kućice (oklopi) živih puževa datirani su pomoću ugljika i dobiven je rezultat od 27.000 godina starosti“ (časopis Science, svezak 224., 1984.).
Dr. Ronald R. West je izjavio: „Suprotno izjavama većine znanstvenika, fosilni zapis ne podržava Darwinovu Teoriju evolucije jer upravo tu teoriju (a ima ih nekoliko) koristimo za tumačenje fosilnoga zapisa. Kada bismo tvrdili kako fosilni zapis podupire navedenu teoriju, krivi smo za kružno zaključivanje.“

Evolucija i nesvodljiva složenost
Profesor biokemije Michael J. Behe je evolucionist. U svojoj knjizi Darwin’s Black Box on spominje nesvodljivu složnost kao izazov Darwinovoj Teoriji evolucije. U tom djelu on navodi primjer mišolovke. Mišolovka ima pet glavnih dijelova koje ju čine učinkovitom. Ako bilo koji dio nedostaje, naprava neće uopće funkcionirati. Izgubit će sposobnost lovljenja miševa i postati beskorisna. Charles Darwin je priznao: „Kada bi netko uspio dokazati, kako je postojao bilo koji složeni organizam, koji se nije mogao razvijati brojnim malim modifikacijama, moja teorija pala u vodu“ (Podrijetlo vrsta).
Uzmemo li za primjer ljudsko oko, taj mali djelić nevjerojatno složenoga stvaranja, uočit ćemo to načelo nesvodljive složenosti. Oko se ne može svesti na ništa manje od onoga što jest. Tisuće jednakopravnih funkcija moraju biti aktivirane, kako bi oko vidjelo. Oduzmemo li mu samo jednu funkciju, ono više neće vidjeti, te će postati beskorisno. Kako je, onda, oko evoluiralo, ako sve funkcije moraju istovremeno djelovati da bi osoba vidjela na to oko?
„Pretpostavka da se oko, sa svojim funkcijama za podešavanje fokusa prema različitim udaljenostima, provodljivošću različitih količina svjetlosti te sfernom i kromatskom aberacijom, formiralo prirodnom selekcijom, apsurdna je i neodrživa“ (Charles Darwin, The Origin of Species).
(Nije ni čudo! Jer, očni mišići za fokusiranje slike pomaknu se 100.000 puta dnevno. Očna se mrežnica sastoji od 137 milijuna fotosenzibilnih stanica.)

Evolucija i starost čovjeka
„Evolucionistički znanstvenici, koji vjeruju da je čovjek postojao prije milijun godina imaju silan problem. Uzmemo li u obzir činjenicu, da prosječna starosna dob jedne generacije traje 43 godine, stanovništvo bi tijekom milijun godina moralo izroditi 23.256 naraštaja. Očekivani broj stanovnika računamo počinjući s jednim parom ljudi prije milijun godina. Koristili smo istu pretpostavku od 43 godine za jedan naraštaj i 2,5 djece po obitelji. Evolucionistička teorija o milijunima godina rasta stanovništva dala bi rezultat od trilijun x trilijun x trilijun x trilijun ljudi koji bi danas živjeli na našoj planeti. Ta je brojka mnogo veća od ukupnoga broja atoma u našem beskrajnom svemiru. Kada bi ljudski rod živio na Zemlji milijun godina, svi bismo stajali na golemim hrpama kostiju svih onih trilijuna pokojnika koji su preminuli u proteklim generacijama. Usprkos opsežnim arheološkim i znanstvenim istraživanjima tijekom posljednja dva stoljeća, znanstvenici nisu pronašli ni djelić tih trilijuna kostura“ (Grant R. Jeffery, The Signature of God).

Biblija i krv
Trombociti igraju važnu ulogu u sprječavanju gubitka krvi. Oni stvaraju lančanu reakciju koja rezultira zgrušavanjem krvi. Kada neka rana ili ogrebotina počne krvariti, trombociti reagiraju, zaustavljajući krvarenje nakon kratkog vremena. Vežući se jedni za druge, oni stvaraju „čep“ koji zatvara ranu. Zatim oslobađaju proteine (faktore zgrušavanja) koji otpočinju seriju složenih kemijskih reakcija. Zgrušavanje se sastoji od mnogo povezanih koraka. Svaki korak mora proteći bez poteškoća kako bi se stvorila krasta. Ako jedan od faktora izostane ili je manjkav, proces zgrušavanja ne funkcionira. Hemofilija je ozbiljan genetski poremećaj koji se javlja zbog poremećaja u nekom genu faktora zgrušavanja. Hemofiličari često nekontrolirano krvare iz rana i ogrebotina. Kako bi rana zarasla, u krvi se mora dogoditi 12 pojedinačnih kemijskih reakcija. Ako je Teorija evolucije točna, onda se tih 12 koraka nisu dogodili kod prve generacije ljudi (ili samo jedna od njih ne izvršava svoj zadaću na ispravan način ili pravim redoslijedom). Kada bi to bilo istina, ni jedno stvorenje ne bi preživjelo. Sva bi stvorenja iskrvarila i umrla!

Fosilni nalazi potvrđuju zapise u Postanku
„Biblijski zapis o stvaranju i Teorija evolucije se međusobno suprotstavljaju. Samo jedno je točno. Fosilni dokazi potvrđuju biblijske zapise. U najstarijem kamenju, koje smo otkrili, nismo pronašli nikakve nizove fosila koji bi svjedočili o postupnom mijenjanju primitivnih stvorenja u razvijene oblike. Naprotiv, dokazano je kako su se razvijene vrste odjednom pojavile u tom kamenju. Nigdje nije bilo nikakvih ‘prijelaznih’ fosila između vrsta“ (biokemičar D. B. Gower: Scientist Rejects Evolution, Kentish Times).
Profesor H. S. Lipson na temelju svih dokaza zaključuje: „Moramo priznati kako je biblijsko izvješće o stvaranju jedino prihvatljivo objašnjenje. Znam da je to noćna mora za fizičare, baš kao što je i za mene. No, ako dokazi podupiru neku teoriju, mi ju ne smijemo odbaciti samo zato što nam se ne sviđa.“

Preuzeto iz knjige Raya Comforta, ”Znanstvene činjenice u Bibliji”

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s